Utjecaj anglosaksonskog prava na bh zakonodavstvo i praksu: pregovaranje o krivici u FBIH 2003.-2015.

Tendencije savremene nauke krivičnog procesnog prava i rješenja savremenog komparativnog krivičnog procesnog zakonodavstva u vezi s pojednostavljenim formama postupanja u krivičnim stvarima našle su, sasvim opravdano, svoje mjesto i u krivičnom procesnom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine. Sveobuhvatna reforma domaćeg krivičnog zakonodavstva iz 2003. godine imala je za cilj, između ostalog, i stvaranje normativne osnove za povećanje efikasnosti krivičnog postupka. Kao rezultat toga uvode se novi instituti kao što su izjašnjenje o krivici, pregovaranje o krivici, kazneni nalog, imunitet svjedoka i dr. Pregovaranje o krivici od uvođenja u krivični postupak u Bosni i Hercegovini postao je jedan od ključnih instituta sveobuhvatne reforme krivičnog postupka. Postupak uvođenja ovog instituta pratio je izmjenu u pravcu vođenja adversarnog (akuzatorskog) krivičnopravnog sistema u širem smislu.

Pregovaranje o krivici zasnovano je na anglosaksonskom običajnom pravu i omogućava tužiocima i osumnjičenim, odnosno optuženim da pregovaraju o vrsti i dužini krivičnih sankcija, uz uslov da osumnjičeni, odnosno optuženi prizna da je počinio krivično djelo i pristane da se odrekne određenih osnovnih prava kao što su pravo na javnu raspravu pred sudom, na osiguranje javnog sudskog postupka i pravo na žalbu. Svrha primjene pregovaranja o krivici i zaključivanja sporazuma o priznanju krivice je zamišljena da u potpunosti iskoristi nedovoljne sudske resurse, da kroz ubrzanje krivičnog postupka doprinese većoj ažurnosti sudova u rješavanju predmeta i da time unaprijedi efikasnosti krivičnog pravosuđa uopšte. Iako se u domaćem zakonodavstvu naziva i „skraćeni postupak" , to ne treba značiti i osiguravanje manjeg stepena poštivanja i zaštite osnovnih ljudskih prava koje osumnjičeni, odnosno optuženi uživa u okviru krivičnog postupka. Ovakav skraćeni postupak osumnjičenim, odnosno optuženim omogućava pravo na suđenje bez odlaganja u razumnom roku, bez odugovlačenja i neizvjesnosti vezano za dužinu trajanja postupka, nepotrebnog dokazivanja činjenica koje nisu sporne i smanjenje troškova krivičnog postupka.

Od kada je ovaj institut uveden u domaće zakonodavstvo, podijeljena su mišljenja o potrebi njegovog prihvatanja, sadržini i potpunosti zakonskog definisanja i dostignutim ciljevima koji su postavljeni prilikom njegovog uvođenja. Nije mali broj pitanja o kojima se u stručnoj javnosti vodila, a i dalje se vodi, diskusija oko načina njihovog rješavanja. Među brojnim pitanjima kada je riječ o pregovaranju o krivici posebno se ističu ona koja se odnose na obim primjene (da li je opravdana njegova primjena kod najtežih krivičnih djela), sadržaja teksta sporazuma, vrste i iznosa krivične sankcije u zaključenom sporazumu, mjestu i ulozi lica oštećenog krivičnim djelom u procesu zaključivanja sporazuma, uloge branioca u procesu pregovaranja i odlučivanja suda o sporazumu, trenutka procesnog aktiviranja suda, odnosno pitanje mogućnosti i osnova upotrebe pravnog lijeka i slično.

U vezi s prethodnim smatramo da je nakon trinaestogodišnje primjene pregovaranja o krivici u domaćem zakonodavstvu potrebno dati analizu praktičnih efekata zakonskih rješenja, te eventualno ukazati na probleme koji otežavaju i ugrožavaju primjenu ovog instituta. Projektom će biti obuhvaćeno istraživanje domaće sudske prakse u vezi sa primjenom instituta pregovaranja o krivici, te o obimu njegove primjene u praksi. Pored toga, istraživanje će biti usmjereno i u pravcu ispitivanja stavova stručne javnosti u Bosni i Hercegovini (sudije, tužioci i branioci) o dosadašnjoj primjeni ovog krivičnoprocesnog instituta. Saznanja koja prikupimo omogućit će nam da bolje shvatimo da li je, i u kojoj mjeri, pregovaranje o krivici prihvaćeno od strane stručne javnosti, te na koji način stručna javnost opravdava, odnosno ne opravdava češću upotrebu pregovaranja o krivici. Rezultati istraživanja će biti podloga za utvrđivanje stvarnih dometa postojećih zakonskih rješenja te ukazivanje na potrebe i eventualne pravce njihovog usavršavanja.

Cilj istraživanja

Predmet i sadržaj predloženog projekta usmjereni su na postizanje sljedećih ciljeva:
1) Teorijski i praktično predstaviti i objasniti institut sporazuma o priznanju krivice u domaćem i uporednom pravu;
2) Na osnovu empirijskog istraživanja utvrditi u kojoj mjeri se institut pregovaranja o krivici primjenjuje u sudskoj praksi;
3) Ispitati stavove stručne javnosti (sudije, tužioce i branitelje) o opravdanosti uvođenja instituta pregovaranja o krivici u domaće zakonodavstvo;
4) Identifikovati ključne probleme u normativnom regulisanju instituta sporazuma o priznanju krivice kao i prepreke u njegovoj efikasnijoj primjeni;
5) Podstaknuti interesovanje naučne i stručne javnosti na širu argumentovanu raspravu o ovoj temi.

. Očekivani rezultati istraživanja:

Istraživanje predložene teme će doprinijeti boljem i potpunijem razumijevanju instituta pregovaranja o krivici kako u domaćem, tako i u uporednom pravu. U empirijskom smislu istraživanje sudske prakse bi trebalo utvrdilo u kojoj mjeri se institut pregovaranja o krivici koristi u praksi, te eventualne prepreke za njegovu efikasniju primjenu. Također, identificirala bi se područja u kojima su moguća poboljšanja i dale preporuke za razvoj relevantnog pravnog okvira, zakonodavnih i praktičnih rješenja u cilju. Rezultati istraživanja stavova stručne javnosti o opravdanosti uvođenja instituta pregovaranja o krivici u domaće zakonodavstvo mogu nam ukazati na buduće trendove u smanjenju ili povećanju njegove primjene u praksi.

Rezultati ovog istraživanja mogu imati široku primjenu za predstavnike pravosuđa, kako bi imali bolji uvid u problematiku primjene instituta pregovaranja o krivici. Istraživanje bi bilo značajno i za univerzitete, pri obrazovanju i osposobljavanju studenata pravnih i kriminalističkih fakulteta, dakle, za sve one koji educiraju buduće sudije, tužioce, kriminaliste i dr., koji će ta znanja primjenjivati u praksi. Rezultati se mogu koristiti za dalja istraživanja iz ove oblasti, naročito na području Bosne i Hercegovine, ali i ostalih zemalja u regiji i šire, kao i za vladine ustanove i ministarstva, prilikom izrade i donošenja relevantnih odluka, strategija i preduzimanja konkretnih mjera kriminalne politike u cilju stvaranja stimulativnog ambijenta za efikasnu borbu protiv kriminala. Sistematizovanje i objedinjavanje teorijskih i praktičnih spoznaja do kojih se dođe ovim istraživanjem, značajno će doprinijeti aktueliziranju i efikasnijoj primjeni instituta pregovaranja o krivici.

Članovi projektnog tima:
doc.dr. Denis Pajić, voditelj projekta
doc. dr. Šejla Maslo Čerkić, istraživač
v.asist.mr. Sunčica Hajdarović, mlađi istraživač

Projekat finansira Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke.